
Objekti tekstilne arhitekture očaravaju svojom lakoćom, transparentnošću i raznovrsnošću oblika i boja zahvaljujući upotrebi naprednih materijala. Zbog vizuelne dinamike i naglašene treće dimenzije, funkcionišu kao prave skulpture koje obogaćuju prostor.
Spektar primene ovih objekata je širok i stalno se proširuje – od aerodroma i hala do stadiona i drugih javnih prostora. Njihova ključna prednost je što je za stvaranje strukture potrebno samo nekoliko bitnih komponenti, dok sloboda u projektovanju membranskih struktura ostaje gotovo neograničena, predstavljajući pravi izazov za inženjere.
Membranske strukture se najčešće izrađuju od PVC platna otpornog na vatru i UV zračenje, u kombinaciji sa drvenim i čeličnim elementima. Mogu se kombinovati i sa betonom, polikarbonatima, staklom ili inoksm. Bez obzira na vrstu kombinacije ili specifičnu namenu, tekstilne strukture oplemenjuju prostor, privlače pažnju i ističu nadmoć ljudskih ideja i tehnologije.
Koreni tekstilne arhitekture datiraju iz 20. veka, ali tek sa pojavom savremenih, izuzetno otpornih materijala, ona doživljava pravi procvat, postajući ključni element u modernim arhitektonskim rešenjima.
Ovi objekti su najčešće poznati kao membrane ili membranske strukture, ali zavisno od namene nazivaju se i modularne strukture, šatoraste konstrukcije, jedra ili pagode.





